Do tebe su me dovele neke čudne niti,
svetle i nežne skoro kao tvoja bela koža,
tanane kao paučina što leti u ranu jesen.
Malo je onih što joj znaju početak i kraj.
nekome smeta jer mu se u kosu uplete,
neko joj se raduje jer donosi još sunca,
ja je pažljivo hvatam i motam u klupko.
Motajući krećem se ka drugom kraju,
lagano, pažljivo da se ne prekine,
što ti se više približavam to je teže,
još samo jedna planina, i... puče nit.
I opet na početku, tražim put od svile,
pustio sam vetru da me nosi do tebe,
krupne plave oči sada srećno gledam.
svetle i nežne skoro kao tvoja bela koža,
tanane kao paučina što leti u ranu jesen.
Malo je onih što joj znaju početak i kraj.
nekome smeta jer mu se u kosu uplete,
neko joj se raduje jer donosi još sunca,
ja je pažljivo hvatam i motam u klupko.
Motajući krećem se ka drugom kraju,
lagano, pažljivo da se ne prekine,
što ti se više približavam to je teže,
još samo jedna planina, i... puče nit.
I opet na početku, tražim put od svile,
pustio sam vetru da me nosi do tebe,
krupne plave oči sada srećno gledam.
No comments:
Post a Comment