I. čin
Slomila se grana na kojoj sam sedeo, od jednom drugačije mi izgleda
predeo. Jednom se rukom držim za list i visim, imam snage pa i vremena da se
mislim. Izrašće nova grana uskoro će proleće, sletela mi na ruku s juga roda
što doleće. Stari ljudi bi rekli roda bebu doneće, možda, ali ova roda kljuca
mi po glavi. Da li ona hoće rupu sad da pravi?
II. čin
Reci rodo, zašto si baš na mene sela? Reci mi rodo, šta bi ti od mene
htela? Nemaš u kljunu korpu, ne nosiš bebu, možda rodo s tobom nije sve uredu.
Čudna si mi ti ptica, pameti nemaš, pitam se o čemu li ti snevaš? Da li rodo
želiš možda detlić biti? Govori sada i prestani me kljucati, zvaću starog lovca
i on će te upucati.
III. čin
Zovi dragog lovca, ja se neću kriti, ja detlić, počet ću od smeha suze
liti. Čudna si ti grana, čudna je i ova zemlja strana. Zaista, za jednu granu
ti jako puno zboriš, pitam se kako čudna grano u vatri goriš? Kljuckala sam te
malo da se pameti dozoveš, da li ti i dalje sebe normalnim zoveš? Imam pitanje,
zadovolji me jednom sitnicom, reci da li normalan čovek govori sa pticom?
IV. čin
Razgovara, i te kako, to je za nas vrlo lako.
Nemoj luda ptico da te ovde bilo šta čudi, ko nije poludeo, taj će
sigurno da poludi. Ja sam došao na ovo drvo da se suncu divim, ceo svet je
okružen nekim oblacima sivim. Čist pogled na sunce se samo odavde pruža, voleo
bih kada bi mi ruka bila samo malo duža. Malopre sam jedan deo njega hteo
dohvatiti, sići dole i sivim srcima malo toplote vratiti.
No comments:
Post a Comment