Sada, tu, plaćam svoj danak na rate.
Sam, crtam prave linije, krugove i kvadrate.
Samo hoću da te podsetim da si Ti, htela da
odeš, da sam ja, na ovom svetu živeo samo da bih tebe voleo, da je san zauvek
srušen, a sanjar, sanjar je ugušen. Ugušio se, tugovao i u sopstvenim se
suzama udavio, sada je tu neko drugi ko sanja tebe, sanja ali ne tebe. Neko ko
sanja ono što si Ti predstavljala, a to je tako dragoceno, nema cenu, ne kupuje
se. Retki su oni što znaju da cene ono što imaju, nisi bila u stanju da to
uradiš, nisam to ni tražio. Ja sam samo tu da te podsetim na učinjeno.
Neko te traži u snovima i nalazi u budućnosti,
na jedan tren misli da je opet srecan, otvara oči, grli te i ljubi, i opet
gubi, bez suza, bez osmeha jer nije to ono šta on hoće, toga više nema. Samo da
se podseti, vraća se nazad u prošlost, gde je samo ona njegov svet crno beli u
boji, kada je sanjao da za nju zvezde na nebu oboji. I gleda slike iz prošlosti
kao da su stvarne, kreću se kao usporeni snimak starog filma. Poslednja scena i
film je u boji, kao stvaran.
Ja sam sada tu da Ti kažem da tebe više ne
volim, volim tvoju ljubav i volim sve što ona predstavlja. Svaki osećaj sreće
koji je bio tako daleko od kraja, čak i kraj što sam ga mrzeo ali sam ga i
preživeo. I kada te sretnem, crv počne mozak da truje, rovari, traži slabe
tačke, hoće do srca da dođe. Izbacujem ga kao nepotrebnu stvar na smeće, ne
trebaju mi iluzije i obmane, bespotrebna nada.
No comments:
Post a Comment