Sada imam mastilo, papir i pero. Imam mali drveni stolić sa svećnjakom i dogorelom svećom, sedim u kući punoj senki što se poigravaju na zidu. Nabolje vino rashlađeno pijem. Sada imam sve a nemam ništa. Da, kako to čudno zvuči, nemam ništa a imam sve, ili sam bar imao. Imao sam svoje snove, imao sam snove i za tebe, imao sam tebe, sada imam snove samo o tebi. Hiljadu i jednu želju sam poželeo, a svaka je bila ista. Kada sam video zvezdu da pada, ja bih opet isto poželeo. Ne smem ti reći šta, jer sam pomalo sujeveran i plašim se da se ostvariti neće. Poželeo sam i sada čekam, dok čekam mislim, mislim na sve i ništa, mislim na tebe i mislim na nju, koju imam a u stvari je nemam.
Preostaje mi da uzmem papir, da pero umočim u mastilo i u noći dugoj pismo da ti napišem. Sve do praskozorja je sveća izdržala, glava je klonula i na belom papiru je ostala plava fleka, mrlja od mastila prosutog po stolu, vrh pera je poderao papir. Na sredini stola veliki plavi otisak, jasno iscrtan dlan. Gledam ruku, plava je. Pružam ruku ka sredini stola i lagano je spuštam, otisak nije moj. Uzeo sam poderan papir, okrenuo drugu stranu i procitah sledeće:
"Prvo sam trebao doći ovamo, to sam shvatio tada, tamo. Najzad, ovde je gore nego onde ali srce želi biti tude, kraj nje."
Preostaje mi da uzmem papir, da pero umočim u mastilo i u noći dugoj pismo da ti napišem. Sve do praskozorja je sveća izdržala, glava je klonula i na belom papiru je ostala plava fleka, mrlja od mastila prosutog po stolu, vrh pera je poderao papir. Na sredini stola veliki plavi otisak, jasno iscrtan dlan. Gledam ruku, plava je. Pružam ruku ka sredini stola i lagano je spuštam, otisak nije moj. Uzeo sam poderan papir, okrenuo drugu stranu i procitah sledeće:
"Prvo sam trebao doći ovamo, to sam shvatio tada, tamo. Najzad, ovde je gore nego onde ali srce želi biti tude, kraj nje."
No comments:
Post a Comment