Vuka je sve bolelo tog jutra, sinoć se puno
popilo, glava ga je rasturala. Nije se puno toga sećao, alkohol je uradio svoje, vulkan je goreo,
flaša sa vodom pored kreveta je bila prazna. Ustati, sada je bilo kao najveća
kazna. Sedi na ivici kreveta, provlači ruke kroz kratku kosu i ustaje, ima plan
za danas i od njega ne odustaje. Stavlja vodu za kafu i odlazi se tuširati,
sinoć je bio srećan te se otišao malo glupirati, kulirati, sa svojim drugarima
slaviti. Kad se istušira neku dobru muziku će staviti, malo će se svojim telom
baviti, par poslova obaviti, otići u prodavnicu i hrane nabaviti. Glasno
opsova, nije bilo tople vode, duboko je uzdahnuo, nasmejao se, klimnuo glavom i
na brzinu se plahnuo. Na košulji koja je od sinoć bila na njemu mešao se miris
duvana i ženskog parfema, baca je u korpu za prljav veš. Zakuvao je kafu sa
malo šećera, gledao cd od nekog repera, pušta neki soul, bol u glavi još nije
skroz prošao. Ide da vidi ko je došao, zvonce se čulo. Nema nikoga. Klinci zvone pa beže, matorci reže ali ne i
on. To isto je radio kad je bio mlađi. Odradio trbušnjake i sklekove, javio se
telefonom majci da joj kaže da je voli, glava i dalje boli.
Pet
popodne je, vreme je da se izađe, poslednji gutljaj kafe, stavlja sunčane
naočale, oblači starke i izlazi na ulicu. Lepo je vreme, napolju je gužva,
ljudi se smeškaju, uživaju u danu. Bacio je pogled za zgodnom devojkom nekom,
izbegao sudar sa nekim čovekom koji se namrštio, diže ruke i osmehuje se u znak
izvinjenja.
Vraća se u stan, kesu sa namirnicama baca na
krevet, pušta Eriku Badu da svira. Na toaletu čita Alan Forda, prošla ga je
glava, stomak se smirio, ne brinu ga ni računi što ih nije izmirio. Još jedna
kafa uz klopu, Erikin album će se završiti, peva poslednju strofu. Spreman je
za izlazak, pretura po stvarima od juče,
nije našao šta je tražio, besan je, zove nekoga, osmehuje se i dogovara da se
vide na trgu. Njoj šalje poruku da je krenuo ranije, ima još nešto da obavi, i
da se vide kod spomenika. Čekao je taj susret, jako je voleo Mašu. Susret na
trgu je kratko trajao, uzeo je neku kesicu, otišao na kafu sa drugarom, tamo je
neki momak rešavao probleme šamarom, njih dvojica su ga tresnuli na zid sa ormarom, razbila su se stakla, došao je gazda
i pozvao policiju jer taj pravi sranja vazda. On nikada ne bi devojku udario
pre bi sebe povredio nego da tako nešto učini. Izlaze napolje zadovoljni, gazda
ih je počastio, pozdravlja se i žuri da ne bi zakasnio.
Na
spomenik je seo jer ima još desetak minuta, pogled mu po nebu luta, ruka se u
džepu igra, stiska kesicu što je mislio da je izgubio. Seća se kad ju je prvi
put poljubio, kako su bili srećni, nikada tako nešto nije osetio, često se
malih šala dosetio, kupovao joj cveće, nije mislio da je to večna ljubav, takve
varke uma on neće dozvoliti sebi, prepustio se spontanosti, ipak nije mogao spavati kad je otišla u
posetu rođacima u Dansku.
Kasni deset minuta, to je u redu, i on je
ponekad kasnio, kako se samo Maša mrštila ali mu je i praštala, mali poljubac
na nos je značio da nema ljutnje. Kod njih nije bilo ćutanja, uvek neka maštanja,
planovi i gluposti lupanja. Pola sata je prošlo, pokušava da je pozove na
mobilni ali je nedostupna, u domu je do kraja odzvonilo, govorio je sebi da je
možda gužva u saobraćaju, da se baterija možda ispraznila, možda se tušira,
možda... Hiljadu možda, hiljadu misli, zubi su se stisli, možda se ljuti jer se
sinoć jako napio, Kroz maglu se seća da mu je nešto pričala pre nego što se
skroz oduzeo.
Vadi kesicu sa korovom i rizlom, ima za
jedan mali, smotao ga je, vratio kesu u džep, stavio sluške i krenuo ka njenom
domu. Usput u sporednoj ulici pali džoint, uzima dim, čuje auto iza sebe, ništa
samo mali cim, taksi nosi neke starce, nastavlja slušajući neke pesme koje su
ga sad jako nervirale, šuta kantu za smeće, zove je iznova i iznova. U njenoj
sobi je mrak, možda spava, iznenadiće je.
Provlači se pored čuvara u studentskom domu,
čuje komešanje u sobi, uzdahe i poznati zvuk starog ležaja. Ulazi unutra i pali
svetlo, ugleda široka ramena golog muškarca i noge obavijene oko njegovog
struka. Devojka koja je koristila krevet je bila njena cimerka koja je počela
da vrišti, urla. On se okrenuo ka vratima i pitao za Mašu. Cimerka odgovara da
ne zna gde je, kaže sredila se i otišla da se vidi sa nekim, ne zna sa kim ali
je bila jako uzbuđena zbog toga.
Zalupivši
vrata, otrči niz hodnik, naleće na čuvara koji pada od udara dlanovima po
grudima.
Ništa mu nije jasno, s njim je trebala da
se nađe, ko je sa njom, zašto mu se nije javila, nije ljubomorni gad, mogla mu
je reći, ko je on, gde su otišli, ubiće i nju i njega, nemoguće je da se ovo
dešava, kakav dan, voleo bi da se probudi, ide da je traži. Prolazi centrom,
ulazi u svaki lokal u nadi da će je naći, gura se kroz masu ali bezuspešno.
Odgurnuo je nekog klinca što se širio više nego što mu je godina, obezbeđenje
ga je pratilo pogledom do izlaza, nije ga više zanimalo ko će šta da kaže,
rukom udara o zid i izlazi u noć. Odlazi do prodavnice, kupuje žvake i nastavlja svoju potragu. Gde bi mogli biti,
gde da ih traži? Iz farki vadi kesicu i stavlja je u plitki džep od jakne,
nervozno je vrti po džepu.
Setio se da je spominjala neki mali
restoran u predgrađu gde sviraju latino, ulazi u taksi i traži od vozača da ga
vozi iako nije znao tačno gde je. Taksista
se raspituje preko radio stanice i kolege ga upućuju. Deset minuta kao
sat vremena, taksista ga upozorava da ne udara sedište jer će ga izbaciti. Neće
njemu jedan taksista govoriti šta da radi, šta on misli ko je, jebaće mu majku.
Taksista staje ispred lokala, mali crveni bar po imenu Španska ruža, zaboravlja
na taksistu, plaća i prilazi vratima, duboko je uzdahnuo i ulazi.
Unutra je bilo prigušeno crveno svetlo,
svirala je neka lagana pesma, ljudi su
sedeli, pili, jeli i pušili. Neki par se vaćario pokraj wc-a, ispred separea je
bio bend i podijum za igru, parovi su plesali. Prilazi podijumu jer će odatle
moći da vidi ceo lokal. Pored velikog dela tu je bio još i jedan manji deo
lokala, sa malim podijumom, iako je išla lagana muzika, četvoro je tamo
ludovalo kao da ide elektro. Ugledao je Mašu kako pleše u najmračnijem delu velikog podijuma, ispred
malog separea, na stolu je bilo par malih čaša za žestinu, dve čaše za vino i
flaša skupog crnog vina. Gurajući se kroz parove odgurnuo je starijeg gospodina
koji je pao na separe iza sebe. Prilazeći im uzima čašu sa nečijeg stola i
ispija piće, rakija, razbija čašu rukom o sto i hvata Mašu za lice. Niz
obraze joj se slivala njegova krv, nije
osetio bol, iz usta mu je smrdeo alkohol, odgurnula ga je od sebe, nije
podnosila krv, slošilo joj se i pala je na pod. Momak koji je bio sa njom je
pokušao da je podigne sa poda, Vuk ga šuta u glavu i nastavlja dag a udara dok
se on savija od bola. Neko dolazi da pokuša da smiri situaciju, bezuspešno,
konobar prilazi sa palicom u ruci, Vuk je osetio udarac na potiljku i pada na
pod ispred Maše. Iz jakne mu je pored tela ispala mala šarena kesica, Maša
vrišti i udara konobara, klekla je pored njega, podiže mu krvavu glavu i zove
ga da je pogleda, Vuk više ništa nije mogao reći, Vuka više nije bilo pored
nje.
Kasnije je došla policija da napravi uviđaj
i tražila izjave od prisutnih. Maša je kroz jecaj i suze rekla policajki da je
izašla sa bratom iz Danske na večeru i da joj nije jasno šta se desilo, da su
sinoć bili zajedno i da je jutros otišla iz njegovog stana i da mu je u džepu
od košulje ostavila poruku da joj dolazi brat i da im se pridruži na večeri.
Policajka joj je dala kesicu što je ispala iz Vukovog džepa i rekla da joj je
žao i da primi njeno saučešće. U kesici je bio prsten i kartica na kojoj je
pisalo „Zauvek tvoj Vuk“.
No comments:
Post a Comment