Moj dan u oktobru okupanom jesenjim suncem
Mučan to bio dan, a sunce je sijalo. Ironija. Dan za poželeti. Zemlja je odenuta u žuto lišče postala zlatna. NIje se tog dana popila prva jutarnja kafa. Možda bi dobrodošla ona rakijica koju je moja tetka volela popiti izjutra, govorila je da je to lek i uvek bi dodala - "Jebeš život bez rakije!" Smem da tvdrim da ta žena samo izjutra popila čašicu da zagreje krv. NIje bilo tog dana ni te rakijice, bilo je sivila utkanog u sunčeve zrake. Ne, to nije bio smog, to je bila zlosutna tišina. Ptice su utihnule. Spuštala se noć na zemlju. Više se nije videla lepota boja. Više nas nije grejala toplota zvezde, ipak noć je donela osećaje. U noći su boje dobile oblik, vazduh je dobio boje, zvuk se mogao ispijati iz kristalnih vinskih čaša, bila je to noć kada su kultura i ljudi postali jedno. Te noći su ljudi disali istim ritmom, disali su u ritmu umetnosti. Bila je to noć okupana u jeseni.
Mučan to bio dan, a sunce je sijalo. Ironija. Dan za poželeti. Zemlja je odenuta u žuto lišče postala zlatna. NIje se tog dana popila prva jutarnja kafa. Možda bi dobrodošla ona rakijica koju je moja tetka volela popiti izjutra, govorila je da je to lek i uvek bi dodala - "Jebeš život bez rakije!" Smem da tvdrim da ta žena samo izjutra popila čašicu da zagreje krv. NIje bilo tog dana ni te rakijice, bilo je sivila utkanog u sunčeve zrake. Ne, to nije bio smog, to je bila zlosutna tišina. Ptice su utihnule. Spuštala se noć na zemlju. Više se nije videla lepota boja. Više nas nije grejala toplota zvezde, ipak noć je donela osećaje. U noći su boje dobile oblik, vazduh je dobio boje, zvuk se mogao ispijati iz kristalnih vinskih čaša, bila je to noć kada su kultura i ljudi postali jedno. Te noći su ljudi disali istim ritmom, disali su u ritmu umetnosti. Bila je to noć okupana u jeseni.
No comments:
Post a Comment