Ne, zaista mi to ne smeta. Neka su neiskreni to je njihov problem. A pitaš se kako znam da razlikujem da li je neko iskren ili nije. Šta da ti kažem, osećam to. Sad ćeš reći da sam lud, ali ja osetim neku vibraciju, tu između očiju. Udari me međ’uši. Protrese me skroz i pravim se lud i blesav i verujem im. Znaš ja njima verujem. Eh prijatelju, ne vredi gubiti živce. Ipak, znaš šta mi smeta? Smeta mi to što u svojoj neiskrenosti oni misle da su iznad mene. Oni veruju, zaista veruju da su bolji od mene i neka ih, neka misle šta god žele. Zabole me ćošak. Neću nikada reći da su oni manje vredni od mene, niti da vrede više. Svako ima nešto svoje, neku svoju čaroliju i vredi kao takav. I da ti kažem šta me boli u svemu tome, boli me ona stvar, da prostiš. Ja sam takav kakav jesam. I ne odustajem ni od sebe ni od njih. Ima nešto dobro u njima. Vrag će ga znati šta ali verujem da u svakom čoveku postoji to nešto lepo i dobro. Možda baš zbog toga oni misle da sam glup i da ne vidim njihovu neiskrenost. E oči im sjaje kada lažu, glas im vibrira, rečenica u poruci im zrači i smrdi. Odvratno.
No comments:
Post a Comment