Mogao bih da te volim ove noći
dok noćne ptice čuje se poj.
Mogao bih da te volim i sutra,
okupanu sunčevim zracima.
Pružio bih ruke k' tebi
i u njima poderano parče papira.
Svako slovo je mog života deo,
a papir komad moje duše.
Ne traži mi više od toga, ne traži,
morao bih ti se u potpunosti predati.
Ako ti se predam, to ne bih bio ja,
možda me tada, takvog ne bi želela.
Ako bih te voleo, a mogao bih,
pustio bih od sebe sve misli mračne.
Pustio bih sve tuge i navike loše,
da mi uzalud dane ne troše.
Ako bih te kojim slučajem voleo
a siguran sam, mogao bih da te volim.
dok noćne ptice čuje se poj.
Mogao bih da te volim i sutra,
okupanu sunčevim zracima.
Pružio bih ruke k' tebi
i u njima poderano parče papira.
Svako slovo je mog života deo,
a papir komad moje duše.
Ne traži mi više od toga, ne traži,
morao bih ti se u potpunosti predati.
Ako ti se predam, to ne bih bio ja,
možda me tada, takvog ne bi želela.
Ako bih te voleo, a mogao bih,
pustio bih od sebe sve misli mračne.
Pustio bih sve tuge i navike loše,
da mi uzalud dane ne troše.
Ako bih te kojim slučajem voleo
a siguran sam, mogao bih da te volim.
No comments:
Post a Comment